obróč — a m (ọ̑) 1. ozka ploščata priprava v obliki kroga, s katero se a) stiskajo, povezujejo posode: obroč je počil; izdelati obroč; nabijati obroče na sode; leseni, železni obroči; velik obroč; žalost ji stiska srce kot obroč b) obdajajo kolesa:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
báten — tna o prid. (ȃ) nanašajoč se na bat 2: batni kompresor, motor, stroj; batna črpalka / batni obroči tesnilni obroči v utorih na obodu bata … Slovar slovenskega knjižnega jezika
blagovaónica — ž prostorija u kojoj se služe glavni obroci; blagovaona, blagovalište, escimer, trpezarija, tinel, špajscimer, špajzecimer, jedaonica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bòkūn — m 〈G bokúna〉 reg. 1. {{001f}}〈jd〉 komad 2. {{001f}}〈mn〉 zalogaji, dobra hrana, obilni obroci ∆ {{001f}}∼ čovjeka naočit čovjek, jak; komad čovjeka; kus čovjeka ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
restaurácija — restaurácija1 ž 1. {{001f}}a. {{001f}}ponovno uspostavljanje čega što je bilo uništeno ili je propalo b. {{001f}}ponovno uspostavljanje oborenog društvenog poretka [∼ kapitalizma] c. {{001f}}pov. ponovna vladavina svrgnute dinastije [∼ monarhije] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trpezàrija — ž reg. (+ srp.) prostorija u kojoj se služe glavni obroci; blagovaonica, tinel … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀peza — ž reg. ekspr. 1. {{001f}}stol za kojim se blaguje, gdje se služe glavni obroci [»Preda te nije, na vidiku, postavljena ∼ teška S bogatim jelom i vinom.« D. Tadijanović] 2. {{001f}}meton. sve ono što se kao jelo ili piće nudi na stolu [blagdanska… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vàgōn — m 〈G vagóna〉 1. {{001f}}željeznička kola za prijevoz putnika ili robe [teretni ∼] 2. {{001f}}meton. mjera za količinu robe koja stane u vagon, sadržaj jednog vagona [na ∼e velika količina čega, izobilje čega] 3. {{001f}}stara jedinica mase,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obroc — OBRÓC s.n. v. oboroc. Trimis de ana zecheru, 13.09.2007. Sursa: DEX 98 obróc (obroáce), s.n. – Porţie, raţie, tain. sl. obroku leafă (Miklosich, Slaw. Elem., 33; Cihac, II, 223), cf. sb., cr., slov … Dicționar Român
obroceală — OBROCEÁLĂ, obroceli, s.f. (În basme) Farmec, vrajă. – Din obroci + suf. eală. Trimis de gall, 27.05.2008. Sursa: DLRM … Dicționar Român
