- doboşar
- DOBOŞÁR s.m. v. toboşar.Trimis de LauraGellner, 13.09.2007. Sursa: DEX '98
Dicționar Român. 2013.
Dicționar Român. 2013.
dobòšār — (dôbošār) m 〈G dobošára〉 reg. (+ srp.) 1. {{001f}}bubnjar u limenoj glazbi 2. {{001f}}mjesni bubnjar; pozivar, telal 3. {{001f}}pren. pejor. onaj koji raznosi tračeve, razvikuje vijesti o kome i sl., telal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobošar — dobòšār (dȏbošār) m <G dobošára> DEFINICIJA reg. [i] (+ srp.)[/i] 1. bubnjar u limenoj glazbi 2. mjesni bubnjar; pozivar; telal 3. pren. pejor. onaj koji raznosi tračeve, razvikuje vijesti o kome i sl.; telal ETIMOLOGIJA vidi doboš … Hrvatski jezični portal
bìrōv — m 〈G biròva〉 zast. reg. 1. {{001f}}seoski pozivar, seoski bubnjar; dobošar 2. {{001f}}općinski starješina; kmet (u nekim krajevima) ✧ {{001f}}mađ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobòšārski — pril. kao dobošar, na način dobošara … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tèlāl — m 〈G telála〉 1. {{001f}}pov. reg. glasnik, objavljivač vijesti i javnih zapovijedi koji je bubnjanjem skupljao ljude i izvikivao novosti; dobošar 2. {{001f}}rij. izvikivač na javnim licitacijama i posrednik pri prodaji starih stvari; mešetar ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čȁūš — m 1. {{001f}}vojn. pov. niži čin u osmanskoj vojsci 2. {{001f}}vođa svatova, onaj koji se brine za red i raspoloženje 3. {{001f}}pov. reg. onaj koji uz bubanj oglašava obavijesti i naredbe; telal, općinski pozivar, bubnjar, dobošar 4.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
toboşar — TOBOŞÁR, toboşari, s.m. Persoană care bate toba într o orchestră sau într o fanfară; tobaş. ♦ (Adesea fig,) Persoană care adună lumea bătând din tobă, pentru a comunica veşti şi ordine de interes obştesc. [var.: (înv. şi pop.) doboşár s.m.] – cf … Dicționar Român
birov — bìrōv m <G biròva> DEFINICIJA zast. reg. 1. seoski pozivar, seoski bubnjar; dobošar 2. općinski starješina; kmet (u nekim krajevima) ETIMOLOGIJA mađ. bíró: sudac … Hrvatski jezični portal
telal — tèlāl m <G telála> DEFINICIJA 1. pov. reg. glasnik, objavljivač vijesti i javnih zapovijedi koji je bubnjanjem skupljao ljude i izvikivao novosti; dobošar 2. rij. izvikivač na javnim licitacijama i posrednik pri prodaji starih stvari;… … Hrvatski jezični portal
čauš — čȁūš m DEFINICIJA 1. vojn. pov. niži čin u osmanskoj vojsci 2. vođa svatova, onaj koji se brine za red i raspoloženje 3. pov. reg. onaj koji uz bubanj oglašava obavijesti i naredbe; bubnjar, dobošar, općinski pozivar, telal 4. pomoćnik u esnafu… … Hrvatski jezični portal