- prozelită
- prozelítă s. f., pl. prozelíteTrimis de siveco, 10.08.2004. Sursa: Dicţionar ortografic
Dicționar Român. 2013.
prozelită
Look at other dictionaries:
prozelítã — s. f., pl. prozelíte … Romanian orthography
prozelita — m odm. jak ż IV, CMs. prozelitaicie; lm M. prozelitaici, DB. prozelitatów «nowy wyznawca jakiejś wiary; gorliwy wyznawca, krzewiciel jakichś nowych dla siebie poglądów» Głosić coś z zapałem prozelity. ‹z gr.› … Słownik języka polskiego
prozèlīt — m 〈G prozelíta〉 1. {{001f}}rel. novi, gorljivi obraćenik u vjeru 2. {{001f}}pren. podr. onaj koji je nedavno promijenio mišljenje, stranku i sl. ✧ {{001f}}njem. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prozèlītski — pril. kao prozelit, na način prozelita … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prozelit — prozèlīt m <G prozelíta> DEFINICIJA 1. rel. novi, gorljivi obraćenik u vjeru 2. pren. podr. onaj koji je nedavno promijenio mišljenje, stranku i sl. ETIMOLOGIJA njem. Proselyt ← grč. prosḗlytos ≃ prosḗlythos: došljak ≃ prosérkhesthai:… … Hrvatski jezični portal
prozelitski — prozèlītski pril. DEFINICIJA kao prozelit, na način prozelita ETIMOLOGIJA vidi prozelit … Hrvatski jezični portal
